Allah sve zna
Hasan je imao tri sina: Faruka, Abdulaha i Kasima. Mnogo ih je volio. Zelio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Bozijim naredbama.
Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkisa i rekao: "Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurnida vas niko ne moze vidjeti. Kad to ucinite dodjite kod mene." 

Faruk uze slatkise i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkise misleci da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkise u mracnom podrumu.
Kasim je razmisljao gdje bi mogao pojesti slatkise, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkise.
Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispricali mu kako su postupili. Potom je dosao Kasim i vratio slatkise svome ocu govoreci:
"Ne postoji mjesto koje je skriveno od allaha, tako da ja nisam pojeo slatkise."
Hasan je bio odusevljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauce lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
"Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali ciniti nista ruzno, cak ni u tajnosti."

Suze na svadbi

Soba se polahko puni ženama. Svaka se selami sa mnom i dovi za bereket. "Allah te blagoslovio i svaku ti blagodat dao! Allah vas sjedinio u dobru!" Svaka dovi za blagoslov i dobro potomstvo. Nakon nekoliko minuta ostajem sama prizivajuci daleku prošlost. Suza neprimjetno skliznu iz moga oka...

Sjetih se majke kako moli Allaha, dž.š., da mi da dobrog muža. Kao u snu vratih se unatrag prelazeci u mislima duge godine.Jutro tog dana. Gdje mi je majka? Gdje je otišla? Iako imam samo pet godina, moj glas je odjeknuo u sobi. Ponovih pitanje: gdje mi je majka? Odgovaraju mi samo moje suze. Neko dodade slabim glasom, isprekidanim placem: "U džennetu je ako Bog da."...

Toga dana nisam znala ko jace place. Moj trogodišnji brat, ljudi oko nas ili ja. Uhvatih brata za ruku i krenuh u potragu za majkom. Naše male nožice se zacas zamoriše od trcanja tamo-amo. Popeli smo se na sprat. Otvorili vrata svih soba. Razgledali kuhinju. Uprkos našem trudu, ne nadosmo je. Tada se uvjerih da majka nije u kuci, pa zagrlih brata i zaplakah. Gdje je nestala?

Napokon se sjetih sva radosna. Preostalo je jedno mjesto na kojem je nismo tražili. Staro drvo. Oduvijek je voljela da sjedi u njegovoj sjenci. Potrcasmo niz stepenice. Brat pade nemocan da me stigne. Medutim, na kraju ugledasmo samo drvo. Uzalud smo gledali u široku krošnju i prostor koji je zahvatio njen ugodan hlad. Majke nema.

Odjednom zacuh dozivanje muškaraca. Ubrzo prodoše ispred nas noseci nešto na ramenima. Brat me upita šta to nose. Odgovorih mu, sa djecijom bezazlenošcu: "Ovo je nešto teško jer svi zajedno ucestvuju u nošenju. "Ne znadoh tog trenutka da je to, ustvari, moja majka. A da sam znala, uhvatila bih se za nju i ne bih je pustila da ode.

Muškarci nestaše. Glasovi utihnuše i zavlada tišina. Brat i ja sjedosmo igrajuci se na zemlji, u hladu drveta, kao onda kada je naša majka bila tu, u blizini. Ovo je bio prvi puta da smo izašli u bašcu bez obuce, a da nas niko nije opominjao. Igrali smo se u tišini sve dok ne dode jedna od mojih rodica i ne uvede nas unutra.

Osvanu i novi dan. Ponovismo našu jucerašnju potragu zavirujuci na svako mjesto. Sva iznemogla rekoh bratu koji je plakao: "Vratice se ona, vratice se!" Moja stara nana dotrca privucena našim placem. Zagrli me i osjetih njenu suzu na mojoj kosi.

Još uvijek se sjecam onoga dana kad smo posjetili majku u bolnici. Otac me donio do njena kreveta govoreci: "Došla je Aiša." Zagrlila me i poljubila, kao i moga brata. Suze su joj lile niz lice dok je stiskala moje rucice. Ljubila ih je tako snažno da mi je to i danas u sjecanju. Posljednje rijeci koje sam cula od nje su bile: "Ostavljam vas Allahu koji ne iznavjerava ono što Mu se povjeri." Zatim žestoko zaplaka pokrivajuci lice. Izadosmo iz njene sobe uplakani.

Prode pet godina od tada. Toga dana vratih se sa bratom kuci nakon posjete našoj nani. Sjedila je nepoznata žena u kuci moga oca. On rece: "Ovo je Esma. Poselamite se s njom." Nije mi bila majka, ali je bila zaista divna supruga mome ocu. Brinula se o našem dobrom odgoju. Pratila je moju nastavu s pažnjom. Davala je meni i mome bratu sve što smo htjeli, pa cak i više. Veoma cesto bismo je našim postupcima znali naljutiti, ali ona je bila strpljiva i razumna žena. Nijedan minut svoga života nije protracila beskorisno. Njen jezik je stalno bio vlažan od spominjanja Allaha, dž.š. Sabrala je kod sebe vjeru i lijepo ponašanje, i uspjela popuniti veliku prazninu u našem životu.

Kada sam je poslije upitala: "Gdje je ono nasilje i loši postupci kojima se odlikuju supruge ostalih oceva prema svojoj djeci", ona mi odgovori: "Ja se bojim Allaha, dž.š., i ocekujem nagradu od Njega za svako svoje djelo. Vi ste meni povjeren emanet. Ne cudi se! Cak i dok te cešljam, ocekujem nagradu za to. Aiša, koliko znaš Kur'ana napamet? Zar ja nemam nagradu za to? Zar nemam nagradu što se brinem o tvome dobrom odgoju? Sve ovo ja radim samo tražeci nagradu od Allaha, dž.š.”

Još je dodala: "Kao što svaki insan traži nagradu i sevap u ibadetima koje ucini, kao što su namaz i post, isto tako je treba tražiti u lijepom ophodenju, jer cu biti pitana za to." Prekidoh je: "Ali mi te zamaramo i uznemiravamo!" Rece: "Aiša, svaki posao ima sa sobom odredenu poteškocu kao i nagradu. Džennet ima svoju cijenu. I sama znaš da post sa sobom nosi i tjelesni zamor. Isto tako i hadždž, a Allah, dž.š., kaže: "Ko uradi i trun dobra, vidjece ga, a ko uradi i trun zla, vidjece ga." Ono što vidiš od grubosti drugih supruga, ne prolazi bez obracuna." Rekoh joj: "U tvom lijepom ophodenju prema nama vidjela sam ispunjenje majcine dove. Zaista Allah ne zapostavi ono što Mu se povjeri."

Odjednom se zacu kucanje. Ude supruga moga oca. Nazva selam i prouci dovu. Poljubih je u celo. Rece mi, a suza joj zaiskri u oku: "Nemoj zaboraviti da ocekuješ nagradu za svako svoje djelo." Zatim doda uz osmijeh: "Naucila si napamet hadis Poslanika, s.a.v.s.: "Ako žena klanja pet namaza i posti ramazan i sacuva svoj polni organ, i bude pokorna mužu, bice joj receno: "Udi u Džennet na koja vrata poželiš."

A sada je došlo vrijeme primjene.

Rekoh u sebi: "Nije moj babo pogriješio kada se oženio ovom dobrom ženom. Nije moj babo pogriješio kada se oženio ženom koja se boji Allaha.

Intervju s' televizorom...!


Pitanje: “Vi ste poznati pod imenom buljilo, bezdusna kutija, TV a i po mnogim drugim imenima. Ali kako glasi vase puno ime?”
Odgovor: “Televizor Ibn Iblis”

Pitanje: “Karijeru ste zapoceli pocetkom 20-og vijeka, mozete li mi nesto o vasoj familiji reci?”

Odgovor: “Moj otac je jako poznat. On je Iblis kojeg je Allah iz Dzenneta istjerao zato sto je odbio da se pokloni pred prvim covjekom zemlje, Ademom, alejhi-s-selam. Od toda dobio se obavezao da vasu rasu (narod) zavodi, odvraca od islama. Mogu reci da je jako uspjesan bio i da sam ponosan da njegov zadatak mogu ja nastaviti.”

Pitanje: “Sta je tacno vas posao?”
Odgovor: “Da zavodim narod! Omogucavam im da se opuste i da postignu stanje zombija. U takvim momentima otvoreni su za sve, znaci dosta nasilja prikazujem i onda glumim kao da je to normalno i putem toga imam uticaj na njihovo ponasanje. Uistinu sam ja jedan od najuspjesnijih “ispiraca-mozgova” na ovom svijetu.

Moj najveci izazov i na sta sam najvise ponosan je da mogu paznju ljudi od njihovog Stovoritelja, Allaha, dzele sanuhu, da odvratim. On je bio taj koji je mog oca iz Dzenneta istjerao. Pa recite mi u cemu bi imao vece zadovoljstvo od odvracanja Njegovih robova od Njega?”

Pitanje: “Mislite li da ste uspjesni?”
Odgovor: “Molim? Kako me smijete to pitati? Zar nisam u svaki cosak ovoga svijeta dospjeo? Pogledajte samo ponasanje ljudi, posebno djece. Pogledajte na zajednicu, mnoge lose stvari prihvacaju.
Ponosan sam da mogu reci da sam i ja ucesce u to imao, zato sto sam neke od tih losih stvari reklamirao. Mogu se potruditi da lici da se o dobrim stvarima radi. Pogledajte kako samo stvari mogu lijepim da napravim, kao naprimer: nasilje, ubistvo i zinaluk.

Ljudi sate trose gledajuci u mene, nemajuci nikakve koristi od toga, a slobodno vrijeme im uzalud prolazi, tako da neki svoje namaze, zbog mene, u posljednjim trenucima obavljaju, a neki godinama nista ne nauce od Islama niti imaju vremena da Kur'an uzmu u ruke -sve to zahvaljujuci meni. Ljudi sate trose gledajuci u mene Ljudi sate trose gledajuci u mene.

I razmislite, u kojem domacinstvu me nema? Neki su me tako lijepo prihvatili da se nalazim u vise prostorija: kao dnevnom boravku, kuhinji (tu jako mali), spavacim sobama a sto mi se najvise svidja i sto me najvise zabavlja je da se i u djecijim sobama nalazim.

Danas nema nijednog casopisa ili novina u kojim moje programe nemozete naci. Tako je to kad ste popularni.
Narod me dan i noc gleda. Za neke sam postao odaja. Ko moze dan danas bez mene? Mnoge moje ideje se prate, kao nasilje, psovanje, kradja, laz, neprilagodna odjeca i mnoge druge stvari. Ustvari dostigao sam u svaki ugao trzista. Ja sam najuspjesnija stvarcica koja je ikad’ izmisljena.”

Pitanje: “Mislite li da ste bar malo neposteni zato sto narod prisiljavate da vjeruju sta govorite dok zivimo u svijetu u kojem je svako slobodan da radi sta zeli i kada zeli?”

Odgovor: “Prisiljavam? Ja nikoga ne prisiljavam ni na sta. Narod bira da me gleda pa cak i svaku glupost koja se na meni prikazuje. Svi oni sami biraju da me posjeduju. Imam dugme putem kojeg me mogu PALITI i GASITI, koje naravno uvjek mogu koristiti, ali sami biraju da me ne gase. Jasno je da im dajem sta zele.”

Pitanje: “Kako vidite buducnost?”
Odgovor: “Ooh … Boze! Jos uvjek napredujem. Prije sam bio crno-bijeli a sada sam u boji. Moje mogucnosti se jos uvjek razvijaju. Bio sam (a u nekim domacinstvima i danas) velika, crna, teska kutija za koju je dosta mjesta trebalo.

A sada me mozete nabaviti u raznim bojama i nisam vise glomazan vec lahak i ugledan i nije uvijek potrebno da me na neku stalazicu il komodicu stavite, sad me bez problema i na zid mozete okaciti. U svemu tome jako me moji prijatelji pomazu.”

Pitanje: “Ko su vasi prijatelji?”
Odgovor: “Imam mnogo prijatelja, jedan od mojih najboljih prijatelja je Bioskop, Video – u modernoj verziji naravno DVD, Kablovska i da nezaboravimo Satelitsku mrezu.”

Pitanje: “Znaci vi ste se pravo razvili, imate li neku novu ideju ili plan koja ce uskoro na trziste izaci?”

Odgovor: “Naravno, ali o tome nebi sad da razgovaram. O tome cu vas na vrijeme obavijestiti. Zadnje sta je na trziste izaslo je noseci DVD. To vam omogucava da me SVUGDJE gledate: dok ste na dugom putu (u autu, vozu), kada se nalazite negdje na osamljenom mjestu (planini…). Nadam se da ce imati uspjeha kao i ostali moji produkti.»

Pitanje: “U vasoj bransi naisli ste na nekoliko neprijatelja. Ko su vasi najveci neprijatelji?”
Odgovor: “Oh, naravno oni koji jako vjerovanje u svog Stvoritelja imaju. Oni su ti koji cesto na Njega misle i koji Ga velicaju. Oni su ti koji nevjeruju u sve sto prikazujem. Ustvari su to oni koji u Kur’an i Sunnet iskreno vjeruju. Pokusavam da ih zavedem, ali nedaju mi se.”

Pitanje: “Vec kada ste tako mnogo postigli, sta bi vam najveca bila zelja?”
Odgovor: “Da sto bolje posao svog oca Iblisa nastavim. Njegova je obaveza da svakoga zavodi i od Pravog puta odvraca da bi svog Stvoritelja Allaha dzelle se'nuhu zaboravili.”
****************

Cijenjeni citatelji i citateljice, ovo je bio exklusivni intervju sa „gospodinom“ televizorom. Istina je osvijetljena. Razmislite, da li smo u ovu zamku i mi upali? Koliko cesto zaboravimo Allaha dzelle se'nuhu dok satima gledamo razne serije i razne sportske programe na ovoj bezdusnoj kutiji?

I cesto kazemo, a to istinski i mislimo, kako volimo ovog ili onog glumca ili glumicu, ovog ili onog pjevaca ili nogometasa, a u mnogo slucajeva ti ljudi su nemuslimani i nevjernici, pa se onda treba pobojati ovog hadisa: "Ko zavoli neke ljude, Allah, dz.s., ce ga na onom svijetu prozivjeti medju njima(tj. s njima ili u njihovoj skupini)" (Taberani)

Pa izaberimo koga cemo voljeti, dali Poslanika, saws, i njegove ashabe,r.a., ili one koji su mrski nasem Stvoritelju. Iskreno molimo Uzvisenog Allaha, dzelle se'nuhu, da nam podari snagu u odupiranju Iblisovom sinu i prijatelju.

i smijesno i zalosno,da nas Allah sacuva tv serra.

“Gospodar tvoj da samo Njemu robujete naređuje
i da roditeljima dobročinstvo činite!
Akoli ijedno od njih kod tebe starost doživi,
ili pak oboje njih, ti im ni ‘uh’ ne reci i na njih ne podvikni,
i plemenitom riječju im zbori!

I krilo poniznosti iz samilosti im rasprostri i reci:
‘Gospodaru moj, Ti im se smiluj
baš kao što su i oni mene njegovali
kad sam bio mali!’ ”
(Kur’an, sura Noćno putovanje, ajet 23., 24.)

Jedan stari čovjek sjedaše u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije. Iznenada, vrana sletje na zid. Otac upita sina: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”
Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”
Prođe nekoliko minuta a otac ponovo upita, treći put: “Šta je ono?” Sin odgovori: “Oče, upravo sam ti rekao da je to vrana.” Ne prođe dugo a otac opet upita: “Šta je ono?” Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost: “Oče, to je vrana, vrana!” Ponovo otac upita: “Šta je ono?” Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana. Zar nisu u stanju razumjeti?”
Otac ustade i ode do sobe. Ubrzo se vrati noseći svoju staru svesku-dnevnik. Otvarajući stranicu, reče sinu da pročita ono što je na toj stranici zapisano. Sin pročita:
“Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana. Sinčić me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana. Ono što osjećah bila je ljubav prema mome nevinome sinčiću.”
Tada je otac objasnio sinu razliku između očeva i sinovljeva stava: “Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima već ti uporno odgovarah. A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajući ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”