PRIMJERI ISTINSKOG VJEROVANJA!

(iz zivota vjerovjesnika,ashaba,evlija i sehida)

Autor:dr. Ahmed Ferid

Ljubav i postovanje prema poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem


Zaista je Allah dz.s.,ljudima stavio u obavezu ljubav prema Njegovom Poslaniku,sallalahu alejhi ve sellem.Put prema Dzennetu je zatvorio za sve ljude,osim za one koji slijede Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem;takvima je prsa ucinio prostranim i grijehe im oprostio.Ponizenim i nevaznim je ucinio one koji suprotno Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem,postupaju.

Plemeniti ashabi su postupali u skladu s onim sto zahtijeva ljubav prema Poslaniku,sallalahu alejhi ve sellem.Zbog njega su zrtvovali svoje oceve,majke i djecu.Borili su se braneci ga,visoko podizuci njegovu zastavu,uznoseci njegov sunnet i pomazuci njegovo zakonodavstvo(Setijat).Poslanik,sallalahu alejhi ve sellem,nije napustio ovaj svijet sve dok Arapsko poluostrvo nije postalo islamsko i sve dok se zastava Allahove jednoce(tevhida)nije zavijorila na svim njegovim predjelima.Uzoriti ashabi,a i oni koji su dosli nakon njih,nastavise tim putem nakon Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem.Osvajali su nove drzave i srca ljudi sa rijecima LA ILAHE ILLALLAH,a znamenja iskrenosti i ljubavi se pokazase kako pri njima,Allah njima bio zadovoljan,tako i pri onima koji zivjese poslije njih.Kolika li je samo potreba muslimana za ovakvim primjerima istinskog vjerovanja pomocu kojih bi ojacali svoju odlucnost slijedjenja Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,i pozurili ka slijedjenju njegovog sunneta i zakona (serijata)?

Ljubav prema Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem,je jedan od djerdana vjerovanja(imana),a dosljedno postupanje po njegovom sunnetu i slijedjenje upute je jasan znak istinske ljubavi prema Allahu,dz.s.,i Njegovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem.U isto vrijeme,to je jedan od najvecih uzroka ljubavi Uzvisenog Allaha prema ljudima.

Allah,dz.s.,je rekao:
"Vjerovjesnik treba biti preci vjernicima nego oni sami sebi".(El-Ahzab,6)

Poslanik,sallalahu alejhi ve sellem,je rekao: "Kod koga se bude nalazilo troje,osjetit ce slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu drazi od svega ostalog,da voli drugu osobu samo radi Allaha i da mrzi povratak u nevjerovanje kao sto mrzi da bude bacen u vatru". (Buhari,Muslim,Et-Tirmizi,Kitabul-imani)

Brojni dokazi iz mudre Knjige i casnog sunneta ukazuju na obaveznost pokornosti Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem,izvrsavanje njegovih naredbi i slijedjenje njegove blagoslovljene upute.Od tih dokaza su i rijeci Uzvisenog:
(El-Enfal,20)

"Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovom,On ce uvesti u dzennetske basce,kroz koje rijeke teku,u kojima ce vjecno ostati-a to je uspjeh veliki!" (En-Nisa'.13.)

Od tih dokaza su i rijeci Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,:
''Uistinu je najbolji govor Allahova knjiga,najbolja uputa je Muhammedova,
sallalahu alejhi ve sellem,uputa,a najgore su novotarije-a svaka novotarija je zabluda". (Muslim,Kitabul dzumu'ati)

Kao i hadis koji prenosi Irbad b.Sarija:
"Oni koji od vas budu zivjeli poslije mene ce vidjeti mnoga razilazenja.Zato se cvrsto drzite moga sunneta pravednih vladara poslije mene i cvrsto se za njega prihvatite.Cuvajte se novotarija,jer svaka novotarija je zabluda". (Ahm[i] "O vjernici pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku,i ne napustajte ga,pa vi slusate sta on govori." ed,Ebu-Davud.Et-Tirmizi,El-Albani)

Aisa,r.a., kaze da je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,rekao:
"Ko u nasu vjeru unese ono sto nije od nje,to se odbacuje". U drugoj predaji stoji: "Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa nasom vjerom,ono se odbacuje". (Buhari,Muslim) Pod pojmom "odbacuje" se misli da je taj postupak neispravan i da se po njemu ne moze postupati.

Ljubav prema Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem,nesumnjivo je plod vjeroanja (imana), a vjerovanje se povecava i smanjuje.Sa snaznim vjerovanjem se poveca i ljubav prema Poslaniku,sallalalhu alejhi ve sellem.
Upravo zato su ashabi,Allah s njima bio zadovoljan,imali najcistija srca od svih sljedbenika ovog ummeta.Oni su imali najveci stepen ljubavi prema Poslaniku,sallalahu alejhi ve sellem,koja je nadmasila njihovu ljubav prema roditeljima,djeci,suprugama i imetku. Zbog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,su zrtvovali svoje oditelje i djecu.Uzorita sahabijka, kojoj na Uhudu poginuse otac,brat i suprug,rece:

-Sta je sa Allahovim Poslanikom?
-On je dobro,onako kako je tebi najdraze.
-Dajte mi da ga vidim.
Kada ga ugleda,rece mu: "Allahov Poslanice,svaka nevolja je neznatna u poredjenju s tobom".

Talha B. Ubejdullah je Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,na Uhudu stitio svojom rukom,zbog cega mu ona ostade paralizirana.

Sa povecanjem covjekove ljubavi prema Uzvisenom Allahu,povecava se i ljubav prema Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem.

ZUHD NA DUNJALUKU‏


Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma prenosi da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik." [Hadis bilježi Buhari]

Ovim riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem iznijet je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu. Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer radijallahu anhuma: "Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš – ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti, a život prije smrti." Lejs dodaje u svojoj predaji: "... i smatraj sebe među mrtvima."

Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju ummetu, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, upotrebljava na mnogo mjesta. U ovom hadisu Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Allahu subhanehu ve te'ala, a ovaj svijet je samo "ahiretska njiva". Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu. Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.

Imam Nevevi, komentarišući ovaj hadis, veli: "Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao što se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi."

Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je spavao na hasuri, a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu. Rekli smo: "Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!" Rekao je: "Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla, a zatim ode i ostavi ga." [Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed, Ibn Madždže, Hakim, Ebu Davud, Tajalisi i dr.]

Imam Gazali, u svom djelu "Minhadžu-l-abidin" veli: "Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd - farz, a u halalu - nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno, a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova."

Abdullah ibn Mubarek je bio upitan: "Ko su kraljevi?" Odgovorio je: "Zahidi - oni koji nisu vezani za ovaj svijet!"

Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka - ona koja daje, smatra vrijednijom od donje - one koja uzima. Ko bi davao zekat, zekatul fitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala? Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak, ali da taj imetak ne posjeduje njega!

Čuveni Šejh Ebu Hasan eš-Šazeli učio je sljedeće u svojim dovama: "Gospodaru naš, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca!"

Sufjan es-Sevri je upitan: "Da li bogat čovjek može biti zahid?" Odgovorio je: "Da. Ako bude iskušavan - pa se strpi, i ako zadobije blagodat - pa zahvali!"

Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce. Vjernik može biti i milijarder, ali da ostane zahid, što potvrđuje Sufjan es-Sevri sa primjerom jednog čovjeka koji je želio posjetiti jedan grad na Zapadu islamskog hilafeta. Njegov susjed koji je bio vrlo siromašan, zamolio ga je da posjeti njegovog prijatelja u tom gradu i prenese mu selame, naglasivši da mu je taj prijatelj jedan od evlija (dobrih ljudi). Ovaj je to prihvatio i došavši u taj grad, potražio je spomenutog čovjeka i vrlo se iznenadio kada su ga uputili ka dvorcu. Ipak, smatrao je da je taj čovjek, možda sluga u tom dvorcu. Međutim, kada je pred njega izašao čovjek u raskošnom odijelu, predstavljajući se kao prijatelj njegovog susjeda, iznenađenju nije bilo kraja. Pomislio je: "Subhanallah, čovjek-evlija, a u dvorcu i raskošnoj odjeći?" Iznenađenje nije ni prestalo, a taj čovjek mu je rekao, da prenese selame svom susjedu i da mu kaže da umanji svoj interes za dunjalukom i da prestane konstantno misliti na njega. Nije mogao doći sebi. Kada se vratio njegov susjed je zaplakao i rekao: "Istinu je rekao moj brat. Kod njega je dunjaluk ostao samo na vanjštini i nije prodro do njegova srca niti zaprljao njegov iman. Kod mene je, na žalost, dunjaluk ušao u srce i stalno mislim o njemu!"

Na kraju, spomenimo slučaj Davuda alejhi selam i Sulejmana alejhi selam, koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce.

Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman ibn Avf i drugi ashabi radijallahu anhum su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis – o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.

Što se tiče nas – prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima?! Zapitajmo se: putujemo li?!